srijeda, 24.08.2011.
Pismo mojoj bolesnoj sestrici - nastavak priče
Kako je danas težak dan. Kako je ovo sunce lijepo a gtako zamorno, tako iscrpljuje čovjeka i jednostavno mu neda mira, a ja, ja moram još jedanput početi priču o mojoj bolesnoj sestrici. Kako je ona, kako se bori sa teškom bolešću i sa ovim vremenom, vjerujte mi da ne želite znati, ali meni, meni kao njenome bratu jako je teško prihvati da joj nikako ne mogu pomoći.
Nadam se svaki dan i molim da će mojoj dragoj sestrici biti bolje, da će pobjediti sve, i da će opet vdselje doći u njen život, jer tako ga je zaslužila!
- 04:12 -
četvrtak, 10.09.2009.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - nastavak price
Vraćam se polako u svoja razmišljanja i nikako da shvatim da život mora ići dalje svojim tokom, da jednostavno ne mogu utjecati na tjek dogadjaja i da sam sebi otežavam kad pokušavam naći izlaz pišući o svojim odjećajima i nadajući da će biti bolje, da će knačno sve završiti, da ću konačno ugledati sunce u očima moja sestrice, ali to sunce nikako da izadje, nikako da počne sjati svojim punim sjajem. Tužan sam kad gledam sve to, tužan sam kad moram na svoj način patiti i svoju patnju prenositi na druge, a verujte mi, mnogo puta sam pokušao svoje osjećaje sakriti, zadržati ih za sebe, ali izgleda da nisam uspio. Moja draga sestrica, njena draga dječica, pate svaki dan i ujedno se nadaju da će tim patnjama doći kraj, a ja, ja ću vjerojatno i ubuduće još više razmišljati o svemu i na kraju ću shvatiti da je sve svedeno na jedno, moramo živjeti sa istinama koje nas okružuju. Laka ti noć, draga moja sestrice, andjeli te ćuvali.
- 02:24 -
utorak, 07.07.2009.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - nastavak priče
Kad ja počnem pisati o svojim osjećajima, ni sam nekada neznam kamo će me moja razmišljanja odvesti, jer ista su usmjerena samo prema jednom cilju, kako pomoći mojoj bolesnoj sestrici. A moja pomoć je svakim danom teža i neizvjesnija, jer moja sestrica, moja draga sestrica gubi nadu da bez obzira na moju i pomoć obitelji , ne uspjeva usmjeriti sve da ozdravi i da uživa u životu, jer zaslužila je. Laka ti noć draga moja sestrice.
- 03:22 -
četvrtak, 02.07.2009.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - nastavak price
Rano je jutro, a ja počinjem još jednu priču na svoj način i iz svog kuta promatram šta se dešava sa mojom sestricom. A šta se dešava, nemogu nekada ni sam odgonetnuti tjek nekih dogadjanja i njeno opće stanje. Naime, sestrica se stvarno loše osjeća, gubi naglo na kilaži te su joj smanjenje motoričke sposobnosti, to je kratko rečeno a ona stalno ponavlja da treba otići u Zagreb na pregled a nikako da skupi sve dokumente koji su joj potrebni te da krene na tako bitan put, put koji će joj otkriti dali smo svi uzaludno zabrunuti, što bi bilo veliko olakšanje, ili je stvarno njen neprijatelj oživio i sada napada još "žešće". Ni sam neznam kako bi opisao stanje, jer čini mi se da gubim kontakt sa stvarnošću i neznam izlaza iz ove situacije u kojoj sam sada. Teško je, dragi moji, pisati o nečemu što vas toliko pogadja, a ja u ove rane jutarnje sate nadjem neke snage i počnem, ali ne osjećam se dobro. Za sada samo toliko, uz jednu rečenicu na kraju. Draga moja sestrice, mirno spavaj i andjeli neka ti snove čuvaju i uljepšaju. Laka noć.
- 04:36 -
ponedjeljak, 29.06.2009.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - nastavak price
Svako veče kad sjednem i počnem pisati ovu svoju priču, pokušavam se skoncetrirati na riječi koje će biti sastavni dio priče, ali one sve teže dolaze, sve mi je teže pisati o nečemu što mi je svakodnevna patnja, što mi svakodnevno izaziva toliko boli da ni sam neznam zašto nastavljam, zašto pišem ove retke, ali opet imam osjećaj da je to trenutak kada mogu slobodno razmišljati o osobi koju obožavam, osobi koju preko dana čujem i gledam kako se na svoj način bori da sakrije svu bol koju nosi u sebi. Današnji dan, 29. 06. je Sv. Petar i Pavao, zaštitnik mjesta gdje moja sestrica živi, i nadam se da će taj sveti dan i svetac učiniti sve da moja sestrica ozdravi i da je konačno prestanem noćima bdjeti i razmišljati o njoj. Laka ti noć, draga moja sestrice, andjeli te čuvali.
- 02:15 -
nedjelja, 28.06.2009.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - nastavak price
Nekada ni sam neznam kako bi započeo ovaj svoj nastavak priče, jer osjećam se tako bespomoćno, tako tužno da bi svaka moja riječ bila nekakovo opravdanje za nešto što nisam davno prije napravio ili što sada mogu napraviti. pokušavam pisanim rječima nadoknaditi sve izgubljeno, pokušavam traženjem izlaza kroz rječi naći stvarni izlaz, a dali on postoji. Svaki dan, svaka sekunda koja se potroši na traženju jednostavno mi izgleda duga, ali nadam se, nadam se i tako vejruje draga moja sestrica, da ćemo zajedno naći još jedan izlaz, da ćemo naći onaj pravi put, a taj je njeno potpuno pobjedjivanje u ovoj teškoj bitci. Zato ću ove retke večeras završiti sa tako ustaljenom rječju u ovom mom postu: Laka ti noć, draga moja sestrice, andjeli te čuvali!
- 01:44 -
četvrtak, 25.06.2009.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - nastavak price
Danas ću ovu svoju priču nastaviti, nastaviti iz jednog razloga. Dragi moji prijatelji, moja sestrica i ja smo se nadali, nadali smo se da smo uspjeli pobjediti zlokobnog neprijatelja, ali izgleda da se isti sakrio, sakrio se negdje u tome malom krhkom tjelu u vrebao je svoj trenutak da se vrati. Izgleda da se vratio da je u potpunosti uništi, da razori njenu veliku želju za životom, jer kad je danas čuh djelovala je umorno, djelovala je izgubljeno i samo mi je rekla "braco, užasno sam nemoćna, užasno me kosti bole, nemogu se na ništa koncenreirati, molim te pomogni mi". A kako joj sada pomoči. Obaviti još jedan mučan pregled, šetati od doktora do doktora, a postoji jedna nada u Zagrebu, postoji još jedna mogućnosti, ali neznam jesmo li zakasnili. Dragi moji prijatelji, nemojte misliti da je ovo vrijeme od godine dana od saznanja za bolest prošlo u traženju nekog rješenja koje nije rješenje. Sve smo poduzeli da mojoj sestrici bude dobro, doktori u Splitu su bili oduševljeni njenim oporavkom i stanjem, ali sada najdnom odnikud se opet pojavila zlokobna sumnja da su ili smo nešto previdjeli. Teško mi je početi ovu priču ponovo, teško mi je neke stvari razumjeti, ali pokušavam se opet pokrenuti, jer moja draga sestrica ima mala dva andjela koja treba izvesti na put, dali će uspjeti ili ćemo te andjele dalje u životu voditi suprug, koji je isto tako teško bolestan /domovinski rat/ ili njena djeca, koja se tek krenula u život te na kraju moja braća i ja. Rješenje, najbolje rješenje za nju je da ih ona vodi, jer ona ih gleda kao majka, ona ih gleda kao svoje andjele čuvare i ja se svako veče molim da ona svoje andjele doživi da budu samostalni i odrasli ljudi sa svojim andjelima. Bože, daj mi vjere, daj mi snage da je dam mojoj sestrici da još jednom uspije, da joj se vrati osmjeh na lice u kojem tako uživamo. Laka ti noć, draga moja sestrice, andjeli te čuvali.
- 02:02 -
utorak, 02.12.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 68
Rekao sam da neću više pisati, ali nisam mogao, morao sam dokraja dovršiti ovu "štoriju" da bi svi koji ste mi cijelo ovo vrijeme davali nesebičnu podršku, kao i mojoj sestrici znali da je podruška i prijateljstvo najbitnije šta sam dobio putem ovih mojih redaka, hvala vam. Moja draga sestrica je, poslje kemoterapije, imala 25 zračenja, sve je proteklo u najboljem redu, novi nalazi pokazuju da je u svojoj borbi istrajala i uspjela. Nadam se da će tako biti u budućnosti, jer ima kontrolu za dva mjeseca i da će njen život biti sada onakav kakovi zaslužuje, pun sreće i veselja. Na kraju ovog kratkog pisma, zahvaljujem još jednom svima vama, svim ljudima koji su okruživali moju dragu sestricu, a posebno medicinskom osoblju KBC Split, odjel onkologije, koji je napravio sve da joj olakša ovu borbu. Hvala vam.
- 11:46 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
srijeda, 24.09.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 65
Draga moja sestrice, ovo će biti moje zadnje pisanje, jer se nadam, duboko se u duši nadam da si uspjela pobjediti neprijatelja koje se nastanio u tvome krhkom tijelu. Primila si i zadnju kemoterapiju, šestu, rekla si mi da ti je muka, da se ne osjećaš najbolje, ali tako je bilo i u prethodnih pet, strašna je ta bolest a način liječenja je težak i dugotrajan. Nadam se da više nećeš patiti, da će tvoj život nastaviti dalje gdje je stao saznavši za opaku bolest, nadam se da je došao kraj patnjama. A tvoje patnje su bile ogromne, tvoje patnje su promjenile život svima nama koji te neizmjerno volimo, jer smo morali živjeti za dan kad je tebi dobro, jer smo se morali bojati za tebe, a sada, sada se nadamo da je došao tome svemu kraj i da ćeš se nastaviti veseliti sa svoja dva andjela koja svaki dan gledaš doma, koje svaki dan spremaš na spavanje a ujutro ih čekaš sa svojim velikim osmjehom. Bože hvala ti šta si joj dao snage, bože daj joj još malo snage da ovo sve prestane. Hvala vam dragi moji prijatelji na neizmjernoj i nesebničnoj podršci, lakše mi je bilo pisati ove redke, lakše sam podnosio svu bol koja mi se nakupila u mojoj duši. Na kraju, draga moja sestrice, mirni ti snovi a andjeli koji te uvjek čuvaju neka te i dalje čuvaju. Laka ti noć, draga moja sestrice!
- 03:13 -
subota, 20.09.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 64
Nisam se dugo javljao, nisam mogao pisati, jeri i ja sam samo čovjek, čovjek koji ima svoje osjećaje i svoje nekakove faze u životu kad se javi zamor, ali večeras, večeras ću pričati i pisati u najboljem svjetlu o proteklom vremenu, vremenu koje je meni osobno donijelo donekle mir u život, a moja draga sestrica je bila sretna, sretna jer svakim danom joj je bilo bolej, svakim danom je njen osmjeh bio veći. A zašto je to tako, zašto iz jednog pisanja o beznadju takove promjene, valjda je dragi bog odlučio igrati se sa našim osjećajima, valjda je htio da vidi dokle naša izdržljivost i vjera mogu izdržati. E, vidite, dragi moji prijatelji, vjera koja nas sve povezuje je uzrok da je moja sestrica svakim danom sve bolje, vjera koja nam snagu daje da istrajemo i da pobjediomo možda kad mislimo da smo izgubili bitku nas tjera da te teške bitke dobijemo i da idemo dalje. Nemogu drukčije objasniti sadašnje stanje, jer ono graniči sa svime što sam dosada mislio i što sam napisao, jer svakim danom je sve bolje, sve lakše i nadam se da kad dodje i prodje zadnje primanje kemoterapije da će se sve završiti i da će moja draga sestrica živjeti sretno kao što je do sada živjela, okružena svom pažnjom i ljubavlju koju je do sada imala. Ovo moje pisanje u ovako kasne noćne sate pomaže njoj i meni, njoj iz prvog i jedninog razloga da vidi koliko mi znači, a meni, mene opušta jer svoje raspoloženje i razmišljanje mogu podjeliti sa vama, a vi mi pružate toliko potrebnu podršku, hvala vam. Završiću sa jednom rečenocom koja mi je stalno na pameti i koju ponavljam cijelo vrijeme. Draga moja sestrice, želim ti laku noć i andjeli te čuvali!
- 01:14 -
